Spiralno putovanje spiralnim plesom

Novim realizacijama Spiralno putovanje uvjerljivo je i jasno očitovalo postojanost i vitalnost Demurove specifično-plastičke koncepcije, pretvorene u prostorno-poetsko viđenje, polje djelovanja i preplitanja autorovih različitih psiholoških raspoloženja. Riječ je o shvaćanju slike kao mape događanja u zadanom prostoru, uz znatan udjel slučaja, trenutnih odluka, improvizacija tijekom sama radnog procesa. Spiralno putovanje nije bilo site specific projekt – kod autora i kod kustosa nedostajalo je ambicije da se u korist projekta percipiraju i aktiviraju potencijali povijesnog interijera. Spiralno putovanje nije bitno ovisilo o zatečenim prostornim i drugim osobinama UP-a, a za autentičan site specific projekt bilo bi potrebno da slikar vrlo istančano i stručno osjeti narav, poticajne i ograničavajuće osobine povijesnog prostora, da se uvjeri da je upravo u tom prostoru pronašao idealnu lokaciju za oblikovnu zamisao koju želi ostvariti. Sikar je, međutim, odlučio da će mu UP poslužiti tek kao prostor u kojem će izložiti šest spirala, ali unatoč tomu djela su u dosluhu s prostorom, u određenoj mjeri uvažavaju njegovu narav i prostorne zakonitosti, dajući spiralama kvalitetu sakralnih sceničnih zidnih instalacija, a UP pretvarajući u svečan, pomalo i mističan prostor, ali je već na prvi pogled bilo jasno da su goleme spirale prvenstveno samouvjereno nastojale afirmirati same sebe i da se pritom nisu fascinirale slavnom prošlosti povijesnog zdanja.