Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije

Autor raspravlja o kršćanskim memorijama križnoga tlocrta nastalima u vremenu od kasne antike do romanike na tlu Istre i Dalmacije. Bavi se pitanjem trajanja forme i funkcije koju dobro ocrtava primjer tzv. mauzoleja Galle Placidije u Ravenni. Kompaktnu skupinu sličnih građevina čine bizantske memorije na jugu Istre, u Puli: krstionica, dvije kapele uz baziliku sv. Marije Formoze, te crkva sv. Mateja pred zidinama i Sv. Katarine na otočiću ispred Pule. Donekle su problematični oblik i vrijeme nastanka kapele sv. Andrije na otičiću ispred Rovinja. Srodne crkvice Sv. Klementa na Vrhu pred Pulom i sv. Tome nedaleko Rovinja upućuju na kontinuitet tog arhitektonskog tipa i tokom ranoga srednjeg vijeka u pulskoj regiji. Skupina sličnih građevina u Dalmaciji nema takvu kompaktnost. Krstionica u Baškoj na otoku Krku znatno je manja od crkve sv. Martina na Cresu, a jedna i druga različite su od trikonhalne nutrine u kapeli sv. Ciprijana u Gatima, te njene, vjerojatno nišama, raščlanjene vanjštine. S druge strane upravo su jednake dvije ranosrednjovjekovne kapele: sv. Vid u Zadru i sv. Križ u Ninu. One obnavljaju predloške ranokršćanskih križnih memorija. Indikativna je srodnost njihovih kupola s nekim primjerima iz bizantske arhitekture 10. i 11. stoljeća. Romanička kapela Sv. Dunata pored Kornića na otoku Krku ima neobično rješenje s oblim apsidama u poprečnoj osi prostora. Bogomolja nepoznatog titulara na Crkvini pored Kašića, nedaleko Zadra, srodna je drevnome tipu memorije s tri apside grupirane na začelnoj strani. Unatoć pojedinim razlikama ipak sve memorije i obje njihove skupine povezuje slična križna forma i funerarna funkcija te kontinuitet samog oblika i njegove namjene na tlu Istre i Dalmacije u vremenu od kasne antike do romanike. Zamjetan je također utjecaj bizantskih sredina na oblikovanje takvih memorija u kulturnom krajoliku Jadrana.