z-logo
open-access-imgOpen Access
Ranosrednjovjekovne crkve pseudobazilikalnoga tipa u Dalmaciji
Author(s) -
Tomislav Marasović
Publication year - 2008
Publication title -
archaeologia adriatica
Language(s) - Bosnian
Resource type - Journals
eISSN - 1848-9281
pISSN - 1846-4807
DOI - 10.15291/archeo.1098
Subject(s) - physics , humanities , art
Raspravlja se o pseudobazilikalnim crkvama, tako nazvanima jer izgledom krova daju privid bazilikalnog izgleda građevina s povišenim srednjim brodom, a ustvari se radi o jednobrodnim bačvasto presvođenim crkvama, natkrivenim dvostrešnim krovom, kojima su samo bočne zone pokrivene nižim strehama. Autor je ukratko opisao 6 crkava tog tipa u Dalmaciji, a to su:1. Sv. Mihovil u Igranama blizu Makarske,2. Sv. Stjepan u Pučišćima na otoku Braču,3. Sv. Ivan Krstitelj u Bolu na otoku Braču,4. Sv. Ivan Krstitelj u Starom Gradu na otoku Hvaru,5. Sv. Nikola na otoku Sušcu6. Sv. Andrija u Baćini; premda ruševina priključena je ovoj skupini zbog sličnih osobina starokršćanske građevine s dograđenim pilonima uz bočne zidove.Iz iznesene građe proizlaze zaključci o topografiji, datiranju i genezi pseudobazilikalnih građevina u Dalmaciji. Posebnost topografskog zaključka je u okolnosti što se svih šest nabrojenih crkava nalazi na području ranosrednjovjekovne neretvanske "sklavinije", koju je u X. stoljeću Konstantin Porfirogenet nazvao Paganijom. Autor smatra da to ne može biti slučajnost pa u daljnjem razmatranju graditeljstva i umjetnosti s te oblasti valja uzeti u obzir i navedenu tipološku posebnost. Sve opisane crkve dobile su pseudobazilikalni oblik krajem ranoga srednjeg vijeka, vjerojatno krajem XI. stoljeća. Samo jedna među njima (Sv. Mihovil u Igranama) izvorno je zamišljena u tom obliku, a pet preostalih bile su starokršćanske jednobrodne crkve koje su svoj "pseudobazilikalni" oblik naknadno dobile. Porijeklo pseudobazilikalnosti objašnjava se redukcijom crkvenog tipa s upisanim tranzeptom za koji je u Dalmaciji karakterističan primjer Sv. Nikola u Splitu, gdje je tlocrt samo prividno trobrodni. Kao sljedeći evolutivni stupanj u procesu pseudobazilikalnosti navodi se crkva sv. Petra u Bijelom Polju (Crna Gora), gdje se umjesto stupova odvojenih od bočnih zidova javljaju piloni prislonjeni uza zid. Potvrdu za tako protumačenu genezu autor nalazi u armenskim crkvama u Ptghniju i Talichu iz VII. st., na kojima je u znatnoj mjeri ostao sačuvan pseudobazilikalni krov.

The content you want is available to Zendy users.

Already have an account? Click here to sign in.
Having issues? You can contact us here