Značenja cjeloživotnog učenja u kontekstu međunarodnih tijela i organizacija

Cjeloživotno učenje, cjeloživotno obrazovanje, te održivi razvoj sveprisutne su ključne riječiobrazovnih programa i projekata današnjice. U cjeloživotnom učenju prepoznaju se ujednoi cilj i sredstvo za razvoj gospodarstva i zadovoljenje potreba tržišta rada s jedne strane, testvaranje društva temeljenog na poštivanju ljudskih prava i osobnog razvoja pojedinca s drugestrane. Naizgled jasan, pojam cjeloživotnog učenja nije sam po sebi razumljiv. U nekolikoposljednjih desetljeća iskristalizirali su se njegovi različiti nazivi i tumačenja. Razlog tomusu određeni vremenski, prostorni i sociološki konteksti njegova prihvaćanja. Prve službenepublikacije o toj temi izdane su od strane međunarodnih organizacija UNESCO-a, OECD-a iEuropske komisije. Metodološki pristup u ovom radu čini sadržajna analiza s ciljem sažetogprikazivanja i razjašnjavanja pojmova srodnih ili istoznačnih cjeloživotnom učenju, kaoi ukazivanja na osnovne ciljeve pojedinih obrazovno-političkih dokumenata. Rezultat togaujedno su sadržajna i vremenska podjela koncepcija/e cjeloživotnog učenja, pri čemu postajevidljiv i povijesni razvitak samog pojma. Umjesto zaključka iznose se kritička razmatranja okoncepciji cjeloživotnog učenja.