Mišljenja učenika o provođenju provjeravanja i ocjenjivanja u nastavnoj praksi

U članku se oslikava kompleksnost nastavnog provjeravanja i ocjenjivanja učenika kroz eksplikaciju značenja i zadataka ove etape nastavnog procesa te isticanje poteškoća koje se pojavljuju prilikom njene realizacije. Naznačeni su i zakonski okviri provedbe provjeravanja i ocjenjivanja učenika u osnovnim i srednjim školama.Praksa nastavnog provjeravanja i ocjenjivanja prikazana je kroz analizu i interpretaciju rezultata ispitivanja mišljenja skupine osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika (N=147) o navedenoj problematici. Utvrđeni su najčešći i preferirani oblici te mišljenja učenika o ne/korektnosti i transparentnosti provjeravanja i ocjenjivanja znanja i sposobnosti učenika u nastavnoj praksii prilikama za samoevaluaciju. Prikupljeni podaci upućuju na to da se u provođenju navedene etape nastavnog procesa ostvaruje nedovoljna raznovrsnost u oblicima njene realizacije, da učenicima nisu uvijek pružene adekvatne povratne informacije o rezultatima njihova rada te da je provjeravanje i ocjenjivanje dominantno nastavnikova aktivnost prilikom koje učenici najčešće nisu u prilici da samostalno ocijene svoj napredak u učenju i ostvarivanju zadataka nastave. Iz navedenog logično proizlazi često prisutan dojam učenika da su nekorektno ocijenjeni. Nastavno bi provjeravanje i ocjenjivanje trebalo uvažavati kompleksnost učenikove osobnosti i njen originalni doprinos u nastavi. Dijelom je to moguće ostvariti uporabom različitih oblika realizacije, pružanjem jasnih informacija o rezultatima učenja te većim stupnjem uključenosti učenika u ocjenjivanje svojeg napretka u učenju.