Pedagoški odnos kao potencijal promjene u baletnom školovanju

U ovom radu baletno se školovanje promatra iz pedagogijske perspektive, odnosno biva sagledano kao odgojno-obrazovni proces čiju centralnu dimenziju čini pedagoški odnos između nastavnika i učenika. Analiziraju se opresivne pedagoške prakse, stavovi i vrijednosti koji se, unutar baletne obrazovne vertikale, tradicijski prenose “s koljena na koljeno” bez kritičkog propitivanja. Poseban je fokus na pravima djeteta i njihovu poštivanju u procesu odgoja i obrazovanja, uz analizu diskriminatornih obrazaca selekcije djece koji i danas egzistiraju u baletnim školama diljem svijeta. Tako se fokus pomiče s onog što je “važno za profesiju” na nužnost uvažavanja najboljeg interesa djeteta u procesu baletnog školovanja. U obradi teme primijenjena je autoetnografska metoda istraživanja, pri čemu su kao kvalitativni podaci korištena i različita osobna iskustva stečena kroz školovanje i plesačku te pedagošku karijeru. Temeljem tih iskustava i teorijskog istraživanja ovaj rad pokušava ponuditi rješenja za promjenu u procesu baletnog školovanja te ih pronalazi upravo u potencijalnom pedagogijskom doprinosu baletnoj pedagogiji. Mogućnost promjene kvalitete odnosa između nastavnika i učenika prezentirana je kroz pedagoški odnos s obzirom na to da osvještavanje i artikulacija svih segmenata pedagoškog odnosa donose potencijal promjene koji je nužan u procesu baletnog školovanja. Zahtjevom za pedagogičnim artikuliranjem pedagoškog odnosa, kao temeljnog pedagoškog koncepta u baletnom školovanju, i dalje se uvažavaju zahtjevi koje pred dijete postavlja baletna umjetnost, ali se istovremeno afirmiraju prava i najbolji interes djeteta.