Pilot istraživanje smanjenja dentalne anksioznosti i zadovoljstva pacijenata muzikoterapijom

Uvod: Muzikoterapija se odnosi na korištenje glazbe ili elemenata glazbe kod jedne osobe ili grupe s ciljem unapređenja komunikacije i učenja te poboljšanja zdravstvenog stanja. Dentalna anksioznost podrazumijeva nenormalan strah od posjeta stomatologu i stomatoloških zahvata. Najčešće korišten pristup kod dentalne anksioznosti, osim farmakoloških metoda i psihoterapeutskih intervencija, je nefarmakološki pristup relaksacije primjenom glazbe. Ciljevi provedenog pilot-istraživanja bili su ispitati utjecaj glazbe na smanjenje nelagode kod pacijenata prilikom dentalnog postupka; prikazati utjecaj glazbe na vrijednost mjerenog pulsa; te ispitati zadovoljstvo pacijenata muzikoterapijom tijekom dentalnog postupka. Metode: Istraživanje je provedeno u periodu od studenog 2019. godine do travnja 2020. godine. Korištena je modificirana Corah skala dentalne anksioznosti te upitnik za povratnu informaciju nakon muzikoterapije. Sudjelovalo je 30 sudionika koji su dolazili u ordinaciju dentalne medicine „Jolić“ na zakazani dentalni tretman čišćenja zubnog kamenca. Statistička analiza prikupljenih podataka napravljena je u IBM SPSS 23 statističkom programu, a rezultati su prikazani deskriptivno. Hipoteza je testirana t-testom. Rezultati: Istraživanje je pokazalo da postupak brušenja zubi većina sudionika, njih 46,7 % smatra nelagodnim, dosta ili vrlo nelagodnim; njih 33,3 % tijekom brušenja zubi osjeća se pomalo nelagodno. Ukupno 90 % njih izjavljuje da im je iskustvo s muzikoterapijom bilo odlično, a tek 10 % njih kao dobro. Istraživanjem nije dobivena statistički značajna razlika u vrijednostima pulsa prije, tijekom i nakon čišćenja kamenca te primjeni muzikoterapije. Rasprava: Većina sudionika dentalne tretmane poput brušenja i poliranja zubi smatra nelagodnima. U ovom istraživanju većina je sudionika navela da se do sada nisu susretala s muzikoterapijom u stomatološkoj ordinaciji te navode da su se osjećali odlično zbog slušanja glazbe tijekom dentalnog tretmana. Glazba im je izolirala sve neugodne zvukove instrumenta i glasnih pacijenata iz čekaonice ili susjedne ordinacije te svi sudionici preporučuju primjenu glazbe u postupku čišćenja kamenca. Zaključak: Za daljnje istraživanje potrebno je povećati uzorak ispitanika te se konzultirati s pacijentom oko odabira glazbe kako bi se ova terapija što više individualizirala i bila što uspješnija.