Sveučilišna nastava kao odraz različitih teorijskih pristupa

Uvod: Kombinacijom teorijskih pristupa u nastavi povećava se motivacija stu- denata i kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Cilj ovog rada bio je ispitati prisutnost teorijskih pristupa s njihovim odrazom na kvalitetu sveučilišne nastave, kreativnost, samoaktualizaciju, usvajanje znanja, vještina i sposobnosti te pri- sutnost (ne)ugodne klime. Metoda: Uporabom anonimnog anketnog upitnika provedeno je istraživanje najčešćih pristupa u nastavi studenata Učiteljskog studija i Studija sestrinstva u Osijeku te studenata Studija sestrinstva u Čakovcu. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da je, bez značajne razlike na obje vrste studija, najviše korišten sociocentristički pristup, kod čak 80 % studena- ta. Na Učiteljskom studiju značajnija je zastupljenost pedocentrističkog pristu- pa (Fisherov egzaktni test, P < 0,001), umjetničkog (Fisherov egzaktni test, P = 0,001), emancipacijskog (Fisherov egzaktni test, P = 0,02), kreativnog (Fishe- rov egzaktni test, P < 0,001) u odnosu na studente Studija sestrinstva. Značaj- nija je zastupljenost komponenata sustavnog (Mann Whitney U test, P = 0,01) i kreativnog pristupa (Mann Whitney U test, P = 0,004) u odnosu na studente Studija sestrinstva. Individualni oblik rada (Mann Whitney U test, P = 0,02), i aktivnost u paru (Mann Whitney U test, P = 0,04), značajnije je primijenjen na Učiteljskom studiju nego na Studiju sestrinstva. Motivacija i opuštenost značaj- ne su na studiju Sestrinstva (Fisherov egzaktni test, P = 0,005). Sveučilišna na- stava Učiteljskog studija kreativna je za 30 ispitanika (38,5 %), dok je na Studiju sestrinstva nastava pedocentrična (Fisherov egzaktni test, P = 0,003). Zaključak: Studenti Učiteljskog studija imaju više zastupljenih kreativnih pri- stupa u odnosu na Studij sestrinstva.