Antički žrtvenik sa dva natpisa iz Omiša

Na antičkom žrtveniku iz Omiša su uklesani u različito vrijeme votivni natpisi na dvije suprotne strane, što ga čini neobičnim i zanimljivim. Prvi natpis [Div\o /lug(uslo) el [Roinae\l Sacru[rn\ klesan je u 1. stoljeću ili, točnije, za vrijeme vladanja cara Tibcrija. Drugi natpis \Ara\m Geni[o Voc(i) A\ugustam/ [.. vel ...[Ilica Vol! |... vel ...,| datira se u prvu polovicu 2. stoljeća. Na osnovi osam sačuvanih slova (-Ilica Vol-) pokušalo se odgonetnuti kako je glasilo ime dedikanta. Radi se o ženskom imenu koje pripada liburnskoj odnosno sjevcrnodalmatinskoj imenskoj baštini. Imenska formula je rimska (duo nornina). Osobno ilirsko ime Voltisa, Volsuna, Volaesa ili Vulsa zauzelo je u formuli položaj cognomena, a ilirsko kolektivno ili porodično ime ili prezime položaj gentilicija. Korijen porodičnog imena mogao je glasiti Opiili Oepl-, Može se govoriti o dva lica are, starijem i mlađem. Stariji natpis, pisan besprijekornom kapitalom, zrači svojom sažetošću kozmopolitskim rimskim duhom. Oficijelne je naravi i mogao ga je postaviti grad, gradska uprava ili neka institucija. Sadržaj dužeg i mlađeg natpisa privatnog je i provincijalnolokalnog karaktera (obraćanje zaštitniku mjesta i ilirsko, liburnsko porijeklo zavjetodavke). Omiški žrtvenik s ostalim novijim arheološkim i epigrafskim nalazima, otkriva da je i Omiš u antici morao imati drugo, značajnije i bogatije lice od onog s kojim smo se do sada susretali u povijesnim izvorima i znanstvenoj literaturi.