Tipologija jezičnoga kalka

Iako se obično drži da je Wilhelm von Humboldt učenjem o »innere Sprachform« (u djelu o jeziku kawi s otoka Jave, objavljenom posthumno 1836. god.) započeo znanstvenu diskusiju o kalku, prvi lingvist koji je 'izričito tretirao probleme u vezi s kalkom bio je R. Heinzel. Nije nam namjera da pišemo historijat skoro stoljetnih napora evropskih i američkih lingvista na tom području, jer je to odlično uradio, za period od 1375. do 1948., njemački germanist Werner Betz u uvodu jedne svoje studije gdje je, na osnovu usporedne analize jedne starovisokonjemačke »Regule sv. Benedikta« i njena latinskoga predloška, uspio da dade dotada najbolju tipologiju kalka.1 Kalkom su se zanimali što praktički, što teoretski i praktički svi važniji lingvisti koji su se bavili problemima jezika u kontaktu. Od starijih to su, između ostalih, bili: H. Paul,2 A. Meillet;3 K. SandfeldJensen,4 O. J. Tallgren Tuulio,5 B. Unbegaun,6 C. Tagliavini,7 B. Migliorini,8 E. Back,9 O. Jespersen10 i M. Deunović,11 a od mlađih, pored