Uloga pedagoga u unapređivanju komunikacijskih roditeljskih sastanaka

Razvoj dječje individualnosti, samostalnosti te autonomije ključne su značajke kurikuluma ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Kako bi se što bolje razumjele i zadovoljile potrebe svakog pojedinog djeteta, važno je afirmirati ulogu kvalitetnog i poticajnog odnosa između roditelja i odgojitelja kao ravnopravnih partnera u odgoju. Preduvjet partnerskom odnosu predstavlja poticajna kultura ustanove. Modaliteti suradnje dječjeg vrtića i obitelji indikatori su kvalitete odgojno obrazovnog rada, a njihova realizacija u praksi zahtjeva vještine i kompetencije odgojitelja. Cilj ovog akcijskog istraživanja odnosio se na razvijanje kvalitete komunikacijskih roditeljskih sastanaka, kao modaliteta suradnje koji otvara put prema stvaranju partnerskih odnosa. Tijek akcijskog istraživanja obuhvaćao je analizu postojećeg stanja u ustanovi, nakon čaga su uslijedile faze promjena. Korišten je kvalitativan pristup, budući da pruža dublji uvid u istraživani fenomen. Na temelju dobivenih rezultata moglo bi se smatrati kako je ključan preduvjet ostvarivanju komunikacijskih roditeljskih sastanaka kontinuirano unapređivanje vještina i kompetencija odgojitelja.