SLUČAJ SLIKOVNICE: POLOŽAJ SLIKOVNICE U HRVATSKIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM DOKUMENTIMA

Polazeći od teze o slučaju dječje književnosti koja se odnosi na prešućivanje i zanemarivanje dječje književnosti u okviru teorije književnosti i akademske zajednice u cjelini, u radu se razvija i ispituje teza o slučaju slikovnice u odgojno-obrazovnome kontekstu. Analiziraju se važeći odgojno-obrazovni dokumenti u Hrvatskoj u usporedbi s onima koji su donedavno bili na snazi da bi se utvrdila pojavnost slikovnice po odgojno-obrazovnim ciklusima ili razredu, zastupljenost slikovničkih sadržaja u odgojno-obrazovnim područjima i nastavnim predmetima, osobito u Hrvatskome jeziku i posebno u lektiri te pristupi slikovnici u okviru pojedinih odgojno-obrazovnih područja. Rezultati analize pokazuju da ni u reformskim dokumentima nije prepoznat potencijal slikovnice na koji ukazuju suvremena teorijska i metodička promišljanja. Slikovnica je i dalje prisutna uglavnom na početnim obrazovnim razinama, a opcionalne i preopćenite smjernice za uvođenje u nastavnu praksu ne osiguravaju joj stvarnu zastupljenost te dostatno i standardizirano produbljivanje spoznaja.