Kranjčevićevi pogledi o prevođenju

U Nadi1 od 15. II 1898. godine Silvije Strahimir Kranjčević je objavio odulji nepotpisani2 osvrt3 * na Lirski intermeco, knjigu prijevoda pjesama H. H e i n e a, koju je godinu dana ranije objavio Aleksa Š a n t i ć.“ Ovaj Kranjčevićev osvrt mnogostruko je značajan. Govoreći o Heineovoj lirici koju je i sam prevodio5 privučen osebujnim stilom ovog »disharmoničnog« i »pustopašnog«6 njemačkog pjesnika, on nam, na jednu stranu, otkriva svoj odnos prema romantici i romantizmu. Suprotstavljajući »izgnječenu raznježenost i kaćiperstvo, plačljivost i paosjećaj« romantike »iskrenom jeziku srca«,6a Kranjčević ukazuje na neke bitne i opće-važeće odrednice vlastite poezije.