English (United Kingdom)

https://curated-unify.zendy.io/wp-json/zendy-region/v1/featured_content/oa?rat=en

https://curated-unify.zendy.io/wp-json/zendy-region/v1/highlighted_journal/

Global: Zendy Plus annual

Presents the access of premium content as premium feature

Premium Content

Presents the keyphrase highlighting as premium feature

Keyphrase Highlighting

Presents the summarisation as premium feature

Summarisation

Insights

Presents the pdf analysis as premium feature

PDF Analysis

Presents the zaia usage as premium feature

ZAIA

Global: Zendy Tools annual

Global: Zendy Free Plan

Global: Zendy Tools monthly

Global: Zendy Plus monthly

U današnje vrijeme potreba za racionalnom upotrebom električne energije postaje sve značajnija, pa tako uređaji za pohranu i pretvorbu energije privlače veliku pažnju. Navedenim uređajima pripadaju i superkondenzatori čija je glavna odlika velika gustoća snage koju mogu isporučiti, što im daje na važnosti u odnosu na ostale elektrokemijske spremnike i pretvornike energije kao što su galvanski i gorivni članci. Nedostatak tih uređaja je mala količina energije koja se može uskladištiti, pa se stoga velika pažnja posvećuje razvoju tzv. aktivnih materijala s poboljšanim svojstvima za skladištenje energije. Uzimajući u obzir način skladištenja naboja u superkondenzatoru, postoje dvije osnovne grupe aktivnih materijala. U prvu grupu spadaju materijali na bazi ugljika u kojima se naboj skladišti nabijanjem i izbijanjem elektrokemijskog dvosloja, a maksimalni specifični kapaciteti koji se postižu iznose oko 200 F g–1. Drugu grupu materijala čine tzv. redoks-aktivni materijali kod kojih se odvijaju redoks-reakcije praćene interkalacijom/deinterkalacijom iona elektrolita, pri čemu ne dolazi do promjena u samoj strukturi materijala, pa se stoga mogu postići velike brzine reakcije. Elektrokemijsko ponašanje tih materijala slično je ponašanju sustava kod kojih dolazi do nabijanja/izbijanja elektrokemijskog dvosloja, pa se za te materijale može reći da posjeduju pseudokapacitivna svojstva. U tu grupu materijala spadaju oksidi prijelaznih metala poput RuO2, MnO2, V2O5, IrO2 i NiO te vodljivi polimeri poput polianilina, politiofena, polipirola i poli(etilendioksitiofena).1–4 Od svih “pseudokapacitivnih” materijala najveće vrijednosti gravimetrijskih specifičnih kapaciteta su dobivene za amorfni i hidratizirani oblik RuO2 u iznosu od oko 750 F g−1.5 Međutim, zbog činjenice da je rutenij rijedak i skup metal, RuO2 se uglavnom upotrebljava u primjenama kod kojih su pouzdanost i visoki sadržaj energije mnogo važniji od cijene. Materijal koji se intenzivno istražuje posljednjih nekoliko godina je MnO2. Kod tog materijala se dobivaju niže vrijednosti specifičnih kapaciteta u odnosu na RuO2, međutim zbog velike zastupljenosti u prirodi i niske toksičnosti MnO2 bi u budućnosti mogao prednjačiti među aktivnim materijalima u superkondenzatorima. Osnovni cilj prilikom sinteze MnO2 je postići dobru ionsku i elektronsku vodljivost, što je nužan uvjet za brzo odvijanje Mn4+/Mn3+ redoks-reakcije opisane jednadžbom (1), odnosno za dobra pseudokapacitivna svojstva tog materijala.6 Karakterizacija pseudokapacitivnih svojstava kemijski priređenog MnO2 te kompozita MnO2/polipirol DOI: 10.15255/KUI.2015.009 KUI-10/2016 Izvorni znanstveni rad Prispjelo 6. veljače 2015. Prihvaćeno 15. travnja 2015.