Korijeni i dodirišta

Tragajući za brojnim arhivskim izvorima, ali i relevantnojliteraturi ulazimo spontano u izvornost koja nedvosmisleno ukazuje na činjenicuda su današnji Taslidžići Sandžačkog korijena. Oni, kako nas uči historija, imajuviševjekovnu tradiciju. Bio je to zapravo prostor - Sandžak na granici Svjetova, alijednako tako i prostor na vratima naroda različitih prema civilizaciji, tradiciji,običajima, religiji i kulturi ujedno.Karakteristično je da su Osmanlije još od prvih godina svoje vladavine, daliPljevljima posebno ime nazvavši ih Tašlidža. Naziv je dat po okolnim kamenimbrdima koja su okruživala raniji srednjovjekovni trg. 1To je dakle, izjednačeno sriječi Tašlidža, što u prijevodu na tursko-osmanskom jeziku ima značenjekamenca, ili kamene plohe (trga).Čitav niz predaka koji su živjeli u Osmanskom Carstvu, sve do njegovaurušavanja tražili su načina kako se snalaziti u datim okolnostima. Sve je nekakotrajalo do vremena dolaska Austro-Ugarske Monarhije na tlo Bosne iHercegovine,1878. godine. Za Bošnjake/muslimane značilo je posve nov životnipoložaj, ali i za prošlost.Izdanci današnjih Taslidžića raspršili su se u više smjerova: Tursku, Siriju,Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i drugdje. No međutim, historija se ponovila, pa su i nove generacije nastavile s takvim putem - jedni ostaju u Hercegovini (LjubuškiMostar), drugi idu dalje u Bosansku Posavinu (Gradačac), pa i dalje na neke drugeprostore, kao na primjer u Hrvatsku, Osijek, Baranju, Banat, pa i dalje, Siriju,Tursku, Ameriku, Kanadu, Norvešku, Italiju, Njemačku, Ujedinjene arapskeemirate, Katar.I zbog svega toga ne mogu se zbuniti, ali niti odlutati s mislima jer tragačiprošlosti ponekad kreću pomalo čudnim putevima. I zbog toga je historija za onekoji znaju slušati!