MISLIMO DA POZNAJEMO SEBE

Današnja stvarnost opterećena je svakodnevnim informacijama o nemilim događajima kao što je zlostavljanje u porodici, u školi, na ulici, na javnim mjestima. Šta se događa sa osobama koje kreću putem nasilja i zlostavljanja? Kako na nas, koji smo sudionici tih dešavanja, sve to djeluje i šta izaziva u nama? Gotovo da su identični doživljaji koje imamo u vezi s tim – osude, prijekori, gnušanja, neodobravanja. Jesu li to odgovori, ili odgovore treba tražiti negdje drugdje? Da li da odgovore tražimo u osobama, u strukturi ličnosti, u svakodnevnoj stvarnosti opterećenoj bremenitim teškoćama kojima se ne zna početak, niti im se nazire kraj? Znamo samo da su sva ta negativna i neželjena događanja sve češća, mada ima i pozitivnih, poželjnih događanja, ali su mnogo rjeđa. Naši doživljaji svih događaja kojima smo svjedoci za posljedicu imaju određene oblike ponašanja koji se razlikuju od osobe do osobe. Zato s pravom možemo postaviti pitanje: Poznajemo li sebe? Jesmo li svjesni sebe i svoga ponašanja? Znamo li kakve će nam biti reakcije u pojedinim konkretnim situacijama i koliko smo ih svjesni? Na ova i slična pitanja pokušali smo tražiti odgovore analizirajući emocionalnu stabilnost i socijalnu zrelost mladih. Bez pretenzija da ćemo dati najprihvatljivije odgovore na postavljena i druga njima slična pitanja, da ćemo ponuditi najadekvatnija rješenja, pokušat ćemo zaviriti u unutrašnju strukturu ličnosti mladih i naznačiti neke elemente poznavanja sebe i svoje ličnosti.