PUTEVI I STRANPUTICE U RAZUMIJEVANJU VJERE

Biti u pravu uvijek i u svemu je jedna od najjačih egoističkih osobina kod čovjeka. Mnogi ljudi ne mogu podnijeti da i neki drugi mogu biti u pravu, pa čak i onda kada je to ljudskoj logici neobično. Veoma zanimljiv je odnos na relaciji otac i sin, kako ga Kur'an, a.š., navodi između Ibrahima a. s., i njegovoga oca. Ta ljubav i pažnja prema roditelju od strane djeteta nikada ne smije biti prekinuta, kao ni taj emotivni odnos, bez obzira na eventualne nesuglasice i nerazumijevanja. Međutim, jedina nit koja se morala prekinuti, jeste nit na ideološkom planu, kada sin (Ibrahim, a. s.,) zadržava svoj čisti tevhid, monoteizam, dok otac (Azer) ostaje privržen politeizmu - širku. I pored toga što nisu "na istome pravcu", dijete uvijek ostaje u obavezi da ispunjava svoje dužnosti prema roditeljima:''Po dunjalučkim pitanjima budi dobar prema njima". (Kur'an)وصاحبهما فى الدنيا معروفاًDrugi važan pogled na naslovljenu problematiku ukazuje na mogućnost ispravnih stavova dvaju (eventualno) suprotstavljenih strana, a obje mogu biti ispravne. (slučaj h. Omera, r. a. u tekstu) Učenje je Kur'ana na različite načine bogatstvo u formalnoj različitosti, gdje je suština ostala ista. Nijanse ne smiju biti uzrokom međusobnoga sukobljavanja. Pozivanje na Pravi put, put islama je prikazano kroz nekoliko primjera i na način koji nikako nije iz kolekcije mudrosti na koju Stvoritelj posebno ukazuje. Ponuđeni primjeri u tekstu ukazuju, nažalost, i na jedan dio mladalačke populacije koja je puna isključivosti - nespremne da prihvati i razumije duboku poruku Kur'ana i sunneta oko pitanja da'vetskog angažmana. Čitaocu navedenog rada ostaje, da se i sam zapita koliko smo u društvenim i međusobnim odnosima spremni voditi razuman dijalog sa drugima ili drugačijima od nas.Molimo Allaha, dž. š., da nam prosvijetli umove i ojača srca na putu Jedinog i Mudrog Allaha, dž.š. Amin!