Socio-emocionani razvoj malog djeteta

Socio-emocionalni razvoj, zajedno sa kognitivnim razvojem, predstavlja kod djece ono područje koje je najbitnije za razumijevanjespecifičnosti brojnih pitanja vezanih za ponašanje i ukupno funkcionisanje u ovom razvojnom periodu. U području socioemocionalnog razvoja, pored razvoja i diferencijacije emocija, značajno je i pitanje razvoja temperamenta. Pojedine osobinetemperamenta su različito stabilne prema promjenama. Tako je npr., uočeno da ritam aktivnosti i raspoloženje, kao osobine, relativno uveliko variraju kroz starosne dobi, dok su nivo aktivnosti, te otvorenost ili sramežljivost relativno stabilne. U socio-emocionalnom razvoju značajno je pitanje doživljavanja sebe (svijest o sebi, jasvijest, samosvijest). Negdje se ovo pitanje razmatra u sklopu kognitivnog razvoja, budući da zadire u područje svijesti, saznanja, ali ono uvijek ima socijalnu dimenziju i rezultat je interakcijskih, interpersonalnih, dakle, socijalnih relacija. Djeca pokazuju značajne individualne razlike u svojim emocionalnim vezama sa odraslima, odnosno, u emocionalnoj vezanosti, koja relativno konstantno povezuje dijete sa odraslom osobom, a u prvom redu sa roditeljima i drugim važnim osobama u njegovoj okolini. U tijesnoj vezi sa emocionalnom vezanošću je i odvajanje djece i strah od nepoznatih osoba. U različitim kulturama djeca reagiraju na odvajanje, uglavnom, na isti način, ali postoje razlike u dobi kada im se to dešava.