LJUDSKA ISHRANA U SVJETLU ŠERIJATSKIH PROPISA I INTENCIJA

Ova studija elaborira jedno od esencijalnih ljudskih pitanja, pitanje filozofije ljudske ishrane u svjetlu islamski propisa i intencija.Studija je pokušala utvrditi da je islam univerzalni sistem ljudskog življenja potkrepljujući to činjenicom što njegove norme i propisi nisu zapostavili ni najmanji segment ljudskog života, potom se fokusirala na izvore ljudske ishrane, kako životinjskog tako i biljnog porijekla, detaljno ih nabrojila i na svaku od njih se pravno osvrnula. Tokom studije je pojašnjen pravni status većine vrsta izvora hrane potkrijepljen relevantnim dokazima i objektivnim odabirom najprihvatljivijeg mišljenja. Studija je, također, gdje god je bilo moguće, pokušala ponuditi osnovna ili načelna pravila na osnovu kojih je moguće po islamu raspoznati dozvoljenu od zabranjene hrana. I na kraju, studija je došla do zaključka da je klasifikacija hrane u islamu na dozvoljenu i nedozvoljenu prvenstveno pravo Zakonodavca iz proste činjenice što je On stvorio čovjeka i zbog toga On jedini najbolje zna koja je hrana za čovjeka najprikladnija i najkorisnija a koja je neprikladna i štetna. Generalni zaključak do kojeg je studija došla je da se islamska filozofija ishrane pri klasifikaciji hrane na dozvoljenu i zabranjenu ne temelji a niti polazi isključivo od materijalne dobiti i biznisa, nego prvenstveno i samo od općeljudske koristi i zaštite i očuvanja ljudskog zdravlja i kosmičke harmonije čovjeka i prirode koja ga okružuje.