IZRAVNA NAMJERA KAO UVJET KAŽNJIVOSTI ODGOVORNIH OSOBA ZA DELICTA PROPRIA

Radom se problematizira pitanje utvrđivanja kaznene odgovornosti odgovornih osobakoje se javljaju kao počinitelji niza kaznenih djela iz posebnog dijela Kaznenog zakonaFederacije BiH, osobito gospodarskih. Za utvrđivanje njihove krivnje, osim složenih radnjidokazivanja zbog prirode gospodarskih kaznenih djela, na nekim mjestima zakon propisuje iizravnu namjeru. Ona se ogleda u znanju odgovorne osobe o osobnom svojstvu te znanju oprotupravnosti djela. Međutim, kod delicta propria, kakva su većina gospodarskih kaznenihdjela, utvrđivanje znanja kao uvjeta kaznene odgovornosti odgovorne osobe relativiziramogućnost kažnjavanja iste, što vodi pravnoj nesigurnosti koja povlači za posljedicu iostavljanje nesankcionirane odgovorne osobe te pravne osobe u kojima odgovorne osobepredstavljaju jednu vrstu alter ega. Takve de lege lata odredbe rezultat su dinamičnih izmjenakaznenog zakonodavstva kao posljedica novih pojavnih oblika kriminaliteta, kaznenih djela injihovih počinitelja. Stoga, rad problematizira nekoliko naizgled odvojenih, ali u stvari nužnopovezanih pitanja koje je potrebno uskladiti. Na temelju analize pojedinih instituta kazneneodgovornosti, vrsta kaznenih djela s obzirom na krug počinitelja, te napose pojma odgovorneosobe, rad pretendira da ponudi de lege ferenda rješenja u odnosu i na sami pojam odgovorneosobe, ali osobito uvjete i način utvrđivanja njezine kažnjivosti. Cilj je dogmatičkim pristupomovim institutima olakšati put pronalaženja i otkrivanja počinitelja teških kaznenih djela iz posebnog dijela Kaznenog zakona, te na taj način omogućiti postizanje svrhe kažnjavanja isvrhe izricanja kaznenopravnih sankcija.Ključne riječi: odgovorna osoba, kaznena odgovornost, izravna namjera, neizravna namjera,delicta propria, gospodarska kaznena djela, pravne osobe.