Nastojanja na putu "rane deseksualizacije" djece – interes djeteta ili potreba odraslih

Jedan od značajnijih mehanizama na putu stvaranja nekog novog društvenogporetka jest indoktrinacija djece. U eri prevalencije hegemonističko-globalističkih ideja i stremljenja koja svijet budućnostipercipiraju kao masu bez povijesti, kulture i identiteta, u vremenu gašenja ili barem erodiranja dječjih prava, radničkih prava, prava nerođenih, starijih, bolesnih, bujaju seksualna prava i to ona namijenjena najmlađima. Rad na postizanju otuđenja od stvarnosti stremi najgnusnijemu – seksualizaciji djece. Većim dijelom biva kanaliziran kroz obvezne odgojno-obrazovne modele (od vrtića do škola). K tome, ne smijemo smetnuti s uma ni ulogu kontinuiteta ‘širenja prostora slobode’,zahvaljujući utjecajima suvremenih tehnologija (internet, društvene mreže i sl.), čime se dodatno šire prostori mogućnosti manipulacije, kaoi kontrole utjecaja na djecu.Iza ovoga stoje nagnuća svjetskih centara moći, međunarodnih organizacija, počevši od Ujedinjenih naroda, preko Vijeća Europe do Europske unije. Isti daju izniman “doprinos” na području navedenog segmenta suvremene puerikulture. Istodobno roditeljska uloga nikada nijebila na većoj kušnji i nikada nije bila do te mjere marginalizirana kaosada. Međunarodna zajednica, postavljajući se u ulogu fanatičnog “popravljača svijeta”, roditeljima otima vlastito potomstvo, obrazujući ih i odgajajući prema zacrtanim postulatima. Međutim, osim odgojno-obrazovnih programa, djeca se izravno uvode u domenu rane seksualizacije i kroz suživot u ‘nenaravnom’ roditeljskom (istospolnom, transrodnom) okruženju, što je dio i hrvatskog pravnog realiteta. Pitamose gdje se u svem tom metežu gomilanja i mrvljenja ljudskih prava, značaja političke i ine korektnosti, pogubila dobrobit djeteta kao imperativ te najbolji interes djeteta kao pravo nad svakim pravom? Pogubili su se upravo u trenutku u kojem nam je živjeti – trenutku slobode ludosti i stida zdravoumnosti.