Značaj materijalnopravni sastavnica u sudskom sporu

Pravnim subjektima se dispozicijama pravnih normi daju ovlaštenja, nalažu dužnosti i odgovornosti ili izriču zabrane određenog ponašanja kada nastanu hipotezom predviđene činjenice iz tih pravnih normi. Subjektivna prava i dužnosti određenog ponašanja nalaze svoja pravna uporišta ili osnovu u materijalnim pravnim normama građanskog javnog i privatnog prava.Da bi nastao određeni građanskopravni odnos sa subjektivnim pravima i obvezama za određene subjekte nije dovoljna sama pravna osnova, već je potrebno da se ostvare i sve činjenice koje se materijalnopravnom normom traže kao pretpostavke za njegov nastanak, promjenu ili prestanak.U uzročnom kompleksu nastanka ili promjeni svakog građanskopravnog odnosa uvijek se nalaze pravna i činjenična osnova. Stoga i utvrđivanje postojanja konkretnog subjektivnog građanskog prava i obveza podrazumijeva obvezno dokazivanje njegove pravne i činjenične osnove.Odlučivanje o meritumu spora, odnosno o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva ukazuje se kao jedan od najtežih zadataka za sve njegove sudionike jer bi pri tome svaki za sebe morali pravilno i zakonito ocijeniti utjecaj svih pravnih čimbenika, odnosno sastavnica na rezultate sudskog spora. Te sastavnice, odnosno čimbenici, u ovom se članku razmatraju prvenstveno s aspekta građanskog materijalnog prava s naglaskom na njegovu ulogu u tretiranju građanskopravnog i sudskog spora, pravne osnove tužbenog zahtjeva, materijalnopravne i činjenične osnove spora te njegove uloge na sporni građanskopravni odnos stranaka.