Prorogacija nadležnosti u hrvatskom pravu i pravu Europske unije

Prorogacija nadležnosti temelji se na autonomiji volje stranaka, gdje zakon ovlašćuje stranke da ugovaraju nadležnost suda koji najbolje odgovara njihovim potrebama, a sve to uz ispunjenje zakonom predviđenih pretpostavki. Sporazum stranaka kojim one određuju nadležan sud od velikog je praktičnog značaja i doprinosi pravnoj sigurnosti i efikasnijem rješavanju sporova, te utječe na neometano odvijanje međunarodne trgovine. U radu se razmatra prorogiranje mjesne nadležnosti u hrvatskom procesnom pravu te opći i posebni režim prorogacije u pravu Europske unije. Članak pruža uvid u pregled izmjena pravila o litispendenciji od Briselske konvencije do najnovijih izmjena uvedenih preinačenom Uredbom Brisel I 2012. Posebice se obrađuje problematika odnosa pravila o litispendenciji i pravila o prorogaciji nadležnosti, koja je bila jedan od ključnih razloga donošenja izmjena preinačenom Uredbom Brisel I 2012.