Pravo na slobodu izražavanja misli (ustavnopravni okvir i ustavnosudska praksa u Republici Hrvatskoj)

U radu se obrađuje povezanost i međuodnos slobode kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te najvišeg ideala društva suvremene demokracije i ustavne države prema pravu na slobodu mišljenja i izražavanja misli. Obrađujući taj međuodnos postavlja se namjerava potvrditi teza da je pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli samo jedno (doduše veoma bitno) od ljudskih prava i temeljnih sloboda koje je izvedeno iz slobode kao najviše vrednote i u koju se povratno, funkcionalno vraća te na taj način djeluje na opseg i sadržaj njezina ostvarivanja u odnosu na zamišljeni ideal slobode i zadanu stvarnost. Pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli obrađuje se kao jedan od temeljnih oslonaca za izgradnju demokratskog društva vladavine prava i ustava. U tom kontekstu sagledano je i u funkciji nezaobilaznog uvjeta za ostvarivanje drugih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje ono je sagledano kao pravo koje unutar sebe kroz svoj sadržaj obuhvaća čitav niz drugih prava i sloboda, te se s teorijskog aspekta mora sagledavati kao tzv. pravna konstrukcija. Rad obrađuje ustavno-pravni okvir u Republici Hrvatskoj koji se odnosi na pravo slobode mišljenja i izražavanja misli. U toj obradi posebno se analiziraju subjekti, sadržaj i obilježja prava na slobodu izražavanja misli te praksa Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske u njegovoj zaštiti.