Besmisao »primijenjene etike«

Aktualni proces fragmentiranja etike na brojne posebne etike autor u polazištu članka ocjenjuje kao proces destruiranja etike kao filozofske discipline. To dovodi u vezu s povijesnim neuspjehom etike koja zbog kategorijalnih ograničenja nije bila u stanju odgovoriti na izazove uznapredovale znanstveno-tehničke civilizacije, uslijed čega je nastao »etički vakuum« (H. Jonas). U reakciji na etički vakuum nastale su brojne etičke inicijative koje autor, prema učincima na rehabilitaciju uloge tradicionalne etike i na stvaranje novog orijentacijskog okvira, razvrstava na destruktivnu i produktivnu liniju. Na produktivnoj crti prevladavanja etičkog vakuuma nastala je bioetika koja je, zajedno s drugim etičkim projektima, stvorila novo orijentacijsko ozračje koje autor naziva »novom etičkom kulturom«. Na destruktivnoj liniji, uz inflaciju posebnih etika, pojavio se i poseban oblik destrukcije u vidu implantiranja »primijenjene etike«, koju autor označava kao besmislen pojam, u tkivo tradicionalne etike. Potom autor izlaže tri glavna problema primijenjene etike. Prvi je glavni problem supstancijalne naravi i sastoji se u tome što ona nema i u načelu ne može imati neupitne norme kao objekt primjene. Drugi je glavni problem metodološke naravi i sastoji se u neprimjerenosti i neprihvaćenosti deduktivizma kao modela primjenjivanja etičkih normi na praksu. Treći je glavni problem uporabne naravi i sastoji se u razvijanju mita o praktičnosti primijenjene etike. Autor izvodi zaključak da primijenjena etika nije ni etički koncept ni etički projekt nego marketinški 'brend' koji se na etičkom planu ispostavlja kao besmisao. U poanti članka autor tvrdi da je primijenjena etika postala institucijom etičkog apsurda u onom trenutku kada je kao isprazna marketinška etiketa preuzela prazno mjesto objekta primjene i ulogu opće etike za nepovezani i nedefinirani konglomerat posebnih etika koje su pretvorene u njene grane.