Structure of the military judiciary in the Habsburg monarchy with an emphasis on Dalmatia in 1848-1867

Općenito sagledavajući vojni ustroj Habsburške Monarhije, vojno je sudstvo činilo temelj funkcioniranja cjelokupnoga vojnog aparata Monarhije. Radi što bolje učinkovitosti rada vojnih sudova polovicom 19. st. (tada su izvršene značajnije izmjene kako u vojnome tako i u civilnome sudstvu) osnovani su tzv. pokretni sudovi koji su se kretali zajedno sa svojim postrojbama. U svrhu poboljšanja rada sudova, cjelokupno vojno sudstvo monarhije ustrojeno je i podijeljeno u tri osnovne vrste sudova: a) posadni sudovi kao prvostupanjski sudovi (sudovi pri pukovnijama), b) zemaljski vojni sudovi i vojni prizivni sud kao drugostupanjski sudovi (okružni sudovi), c) vrhovni vojni sud (u vrhovnom stožeru vojske u Beču) kao najviša sudbena instancija. Takvom raspodjelom sudova i određenim promjenama vojnoga zakona uspostavljena je čvršća strateška i zakonska uvertira funkcionalnosti vojnoga obrambenog mehanizma Habsburške Monarhije. U skladu sa zakonom Monarhije, vojni su sudovi katkada imali jurisdikciju i u rješavanju nekih (naizgled) civilnih slučajeva. No, ipak do konačnog razgraničenja djelovanja civilnih (građanskih) i vojnih sudova dolazi 1867. s Austro-ugarskom nagodbom, a do velike reformacije vojnog sudstva tek 1889.