Partnerstvo roditelja i odgojitelja – čimbenik razvoja socijalne kompetencije djeteta

Rano je djetinjstvo razdoblje za pomoć djetetu u postizanju socijalne kompetencije u interpersonalnim odnosima vrtićkog konteksta jer se temelji sposobnosti djelotvornog funkcioniranja u socijalnim kontekstima polažu upravo u prvih pet ili šest godina života. Suradničkim odnosima odgojitelji i roditelji mogu učinkovitije pomoći djetetu u stvaranju svakodnevnih situacija za uspostavljanje socijalnih odnosa i prevladavanju djetetovih problema u socijalizaciji. Polazi se od hipoteze da se u socijalnom kontekstu dječjeg vrtića može unaprijediti poticanje, ostvarivanje i razvijanje socijalnih kompetencija djeteta kao integrativnog dijela predškolskog kurikula. Stoga se ovaj rad usmjerio na istraživanje razumijevanja i stavova roditelja o socijalnoj kompetenciji, procjeni opetovanih ponašanja vlastite djece, te koji stručnjaci i na koje načine im mogu pomoći u prevladavanju problema u socijalizaciji njihove djece. Rezultati kvalitativne analize pokazuju postojanje suradnje s roditeljima, ali i mogućnost daljnjeg unapređivanja suradničkih odnosa kroz različite oblike, a moguće i kroz projekte i akcijska istraživanja. Roditelji, koji imaju veliku ulogu u razvijanju i jačanju socijalne kompetencije svoje djece, svojim su odgovorima pokazali važnost i razumijevanje socijalizacije, svjesnost i postojanje problema u socijalzaciji, potrebu pomoći i podrške odgojitelja i stručnih suradnika u socijalizaciji njihova djeteta. kako bi pomogli djeci u jačanju i poticanju socijalne kompetencije. Stoga je potrebna otvorena i jasna komunikacija između roditelja i stručnog osoblja, partnerstvo s razumijevanjem, povjerenjem i prihvaćanjem kako bi roditelji znali da u svakom trenutku mogu zatražiti pomoć u slučaju pojave nekog problema.